| UZGOJNI
CILJEVI SVINJOGOJSKE PROIZVODNJE
Svinjogojstvo
u Republici Hrvatskoj oduvijek je značajna grana poljoprivredne
proizvodnje. Važnost svinjogojstva u stočarskoj proizvodnji
i ukupnom gospodarstvu Hrvatske proizlazi iz njegove
ekonomske i biološke važnosti. Svinjogojstvo ima veliku
ulogu u finalizaciji ratarskih proizvoda, prvenstveno
kukuruza, kao temeljne sirovine za svinjogojsku proizvodnju.
Svinjogojska proizvodnja može se vrlo lako prilagoditi
kretanjima na tržištu. U povoljnim uvjetima, zahvaljujući
visokoj plodnosti, broj svinja može se brzo povećati,
a u nepovoljnim uvjetima smanjiti, uz manje troškove
nego za ostale vrste domaćih životinja. Temelji hrvatskog
uzgojnog programa bazirani su na činjenici da ga zbog
svoje jednostavnosti uporabe mogu koristiti i mali
uzgajivači i proizvođači, koji mogu vršiti remont
stada iz vlastite matične populacije. Upravo je ova
činjenica glavni motiv kako se vlastitim znanjem i
radom mogu ostvariti kvaliteta, kvantiteta i neovisnost
o nepredvidivim tržišnim odnosima, kao i stvoriti
strateška zaliha i sigurnost domaćeg tržišta. Nositelj
Hrvatskog uzgojnog programa je Savez uzgajivača svinja
i Hrvatska poljoprivredna agencija, koji zajedno sa
članovima udruga provodi sve potrebite mjere kako
bi se ostvarili što bolji rezultati. Hrvatska poljoprivredna
agencija provodi i kontrolu proizvodnosti populacije
hrvatskog uzgojnog programa. Temelj hrvatskog uzgojnog
programa bazira se na čistim pasminama poznatog porijekla
koje su upisane u središnju bazu podatka Hrvatske
poljoprivredne agencije. Čiste pasmine koje su uključene
u hrvatski uzgojni program su: majčinske - veliki
jorkšir, landras - njemački i švedski. Križanjem velikog
jorkšira i landrasa (švedskog ili njemačkog) dolazi
do iskorištavanja heterozis efekta, proizvodnost križanaca-hibrida
je bolja od prosjeka čiste pasmine, osobito za svojstvo
veličine legla. Najčešće upotrebljavane sheme križanja
su:dvolinijsko, trolinijsko i četverolinijsko.
Na mjestu terminalnih pasmina se koriste pietren i
durok, dok se u četverolinjiskom sparivanju na mjestu
AB mogu koristiti nerasti roditeljske linije priznatog
hibrida. Prema podacima godišnjeg izvješća HSC-a za
2008. godinu u Republici Hrvatskoj je bio slijedeći
broj matičnih krmača: veliki jorkšir =1542, švedski
landras=2070, njemački landras=1584, pietren=176,
durok=19. Toj brojci treba pridodati daleko veći broj
križanki iz hrvatskog uzgojnog programa (one se statistički
vode zajedno sa ostalim hibridnim krmačama).
Prosječna proizvodnja prasadi na području RH za 2008.
godinu po podacima HSC-a iznosila je: - veliki jorkšir
11,22 opraseno, 10,20 živoopraseno, 9,14 odbito
-švedski landras 11,12 opraseno, 10,28 živopraseno,
9,26 odbito
-njemački landras 10,69 opraseno, 9,99 živopraseno,
9,14 odbito
-pietren 10,50 opraseno, 9,65 živopraseno, 8,43 odbito
-vj x šl 11,57 opraseno, 10,79 živopraseno, 9,93 odbito
-šl x vj 11,51 opraseno, 10,87 živopraseno, 9,84 odbito
-vj x njl 10,44 opraseno, 9,86 živopraseno, 9,25 odbito
-njl x vj 10,74 opraseno, 9,88 živopraseno, 9,48 odbito
Obzirom
da se ovi rezultati baziraju na velikom broju podatka,
sa puno različitih farmi i uzgoja držimo da su zadovoljavajući.
Povećavanjem kapaciteta farmi, poboljšavanjem proizvodnih
uvjeta na farmama, ovi rezultati mogu biti daleko
bolji. Uporište za ovu tvrdnju treba tražiti u provedbi
Operativnog programa razvitka svinjogojske proizvodnje
u RH, ali i u drugim oblicima razvoja pojedinih gospodarstava.
|
